Svašta pomalo.

Otvorite fotografiju
RedBull cliff diving 2021.

Prethodna sedmica je bila.. Hmm.. Puna događaja?

Skupila se neka ekipica od nas 6 i prijavili smo se za kviz koji je bio u Abrašu, EUIC organizovao, kao nešto o EU. U zadnje vrijeme smo počeli pratiti (i ići) na pub/hub (CodeHub) kvizove i nas troje smo konstantno treći. Ovaj put smo se nadali da će nas barem ta sreća opet pratiti, jer su nagrade za prva 3 mjesta jaako dobre. Prva je bila kanuuing na Trebižatu, druga rafting na Neretvi, a treća zipline na Fortici. Imamo njih dvoje koji se boje visina pa smo ciljali na ovaj rafting, ali Bože moj, nismo se pobunili ni za zipline. Helem, sutra najvjerovatnije idemo da se spuštamo!! Preuzbuđena sam, posebno jer su nam rekli da ćemo moći koristiti i novu atrakciju koju su postavili – ljuljačku ispod staklenog mosta sa pogledom na najljepši ^^


Druga stvar koju želim da podijelim s vama je vjenčanje moje jaaako bliske prijateljice.
U posljednjem periodu smo se nekako pomalo udaljile, ali znate ono prijateljstvo što u podne u ponoć znaš da je tu ako zatreba – eto to smo.
U subotu je dodala još jedno prezime na svoje. I u subotu je bila istinski sretna. Vidjelo se. Jednostavno je zračila.
Oboje ustvari. Prvi ples na pjesmu “Dođi” od Parnog nije mogao biti savršeniji. Njih dvoje, prigušena svjetla, čovjek svira gitaru i pjeva, a i mi svi s njim zajedno. Nek vam namjere uvijek budu iskrene i najslađi život da imate. Još jednom, svu sreću svijeta vam želim – ništa manje. Vaša polu-kuma ili kako već.. <3

Što se posla tiče, prestajem. Ne mogu više, previše mi vremena oduzima, a i ovo što sam bila “na odmoru” nisam imala kad predahnut, jer jebi ga, meni studenti pišu 24/7, nisu šefici. Do sad sam joj 3-4 puta rekla da hoću da prestanem raditi (ne znam jesam li pisala kako mi je rekla da mi je time managemet loš, da moram naučiti posložiti prioritete i da moj momak mora da zna kad učim, da me ne ometa), žena ne odustaje. Danas je radnoj kolegici i meni poslala poruku da počinjemo mi od 1og, kao ne trebamo još dolaziti iako je ona krenula sa radom danas. Privela sam kraju sve “obaveze” koje sam imala prema njoj i prema radnom mjestu, ali mi oni još nisu isplatili onu crkavicu za zadnji mjesec. Eto da se požalim, (a i pohvalim šta sve znam raditi) u zadnjoj godini sam se bavila grafičkim dizajnom, marketingom, vodila društvene mreže, održavala web stranicu, editovala i pravila videa, obavljala normalne kancelarijske poslove (koji i jesu u opisu posla studenta asistenta, za razliku od ostalog), prevodila sve što mi je došlo pod ruku sa engl na bos i obrnuto, pravila newsletter, komunicirala sa studentima oko svake sitnice, pomagala im sa papirologijom, stanovima, izletima, prohtjevima i zahtjevima i vjerovatno nešto i zaboravila spomenuti sada.. Iscrpila se poprilično, propustila dosta gradiva na fakultetu i ostavila 4 ispita za septembar. Tješi me jedino što se mogu 3 prenijeti, pa ću pritisnuti iduće godine. Ako kome šta trebalo odraditi, remote mogu, sad znate šta sve znam. 😀

Sliku sam vam na početku stavila jer mi je oduzela dah maloprije. Doslovno izgleda kao montaža. Ali nije. Probio mi je mozak ovaj avion u subotu. I koliko god bi mi bilo drago da proradi ovaj naš jadni aerodrom, toliko sam i zahvaljivala Bogu što ne radi, jer je prebučno :’)

Sinoć sam se istopila u njegovom zagrljaju.
Bilo mi je hladno, ali sam se nekako ušuškala u njegov zagrljaj dok smo šetali.. Nije me puštao, htio da mi da duksu, da skoknemo do stana, rekoh ako daš gotovo je, nema nazad. I znate šta mi kaže? “Znam, spreman sam na to.”
Ljubav je. I baš sam sretna. S njim i zbog njega. Jeste da se nekad pobijemo ko će platiti račun, provociramo jedno drugo i pjevamo pjesme dok ono drugo priča, ko biva ignorišemo se.. Ali sam baš baš sretna. Prvi put u životu se osjećam ovako sigurno i voljeno. Hvala ti. Voli te tvoje malo, uvijek čupavo. (Koji je ovo put danas?)

image-617032255945252
Kaže da je kod nas vice versa, a ja bih rekla da je i jedno i drugo, pa eto.

2 0 komentara

Komentariši